Što zapravo znače izrazi ‘prirodna’ i ‘ekološka’ kozmetika?
U poplavi kozmetičkih proizvoda s oznakama “prirodno”, “ekološko” i “clean beauty” često se pojavljuje pitanje što ti izrazi zapravo uopće znače. Potrošači su sve osviješteniji i žele transparentnost pri informiranju o svojstvima kozmetičkih proizvoda koje biraju, no na tržištu vlada zbrka zbog nedostatka jedinstvenih definicija na tom području.
Ključne razlike među prirodnom, ekološkom i clean beauty kozmetikom
Grubo rečeno, definicije možemo postaviti ovako:
Prirodna kozmetika
Sadrži sastojke prirodnog podrijetla, dakle sirovine koje je moguće naći prisutne u biljkama i drugim prirodnim okruženjima. Sirovine su minimalno prerađene, dakle jednake onima iz okoliša. To pak ne znači nužno da su i ekološki uzgojene ili posve bez sintetskih dodataka. Jednako tako ni ne znači da doista potječu iz prirodnog materijala, dakle da su izvučene iz biljaka. Mogu biti napravljene u laboratorijskom okruženju, samo što su kemijski posve jednake onima koje bismo našli u prirodi.
Sam pojam ‘prirodna kozmetika’ može se upotrebljavati prilično slobodno – općenito ne postoji univerzalna definicija koja bi određivala koliki postotak prirodnih sirovina proizvod treba sadržavati da bi se mogao opisivati kao proizvod prirodne kozmetike. Većina proizvoda u vrlo velikom udjelu (+60 % cijelog proizvoda) sadrži vodu, koja se, očekivano ili neočekivano, također kvalificira kao prirodna sirovina. A što je s ostatkom?
Ekološka (organska) kozmetika
Koristi sastojke koji su uzgojeni bez pesticida i bez proizvoda genetski modificiranih organizama (GMO) te su certificirani od organizacija kao što su COSMOS, Ecocert ili USDA Organic.
Pojam je bolje određen – ekološka kozmetika dakle gleda kako su sirovine uzgojene. Kod ekološke kozmetike doista je dakle riječ o sirovinama koje potječu iz prirode i nisu napravljene u laboratoriju. Pod kojim su uvjetima uzgojene i ekstrahirane, određuju pojedini certifikati. Ima dakle smisla upoznati se s uvjetima stjecanja svakog pojedinog certifikata, a u skladu s time zatim je moguće razumjeti kakve sirovine sadrži svaki ekološki proizvod posebno.
Clean beauty
Usredotočuje se na sigurnost sastojaka i isključuje potencijalno štetne sirovine, bez obzira na to jesu li navodno prirodnog ili sintetskog podrijetla.
Na internetu možemo naći brojne baze podataka u koje možemo upisati pojedinu sirovinu (INCI nazive sirovina koje nalazimo na ambalaži svakog kozmetičkog proizvoda), a zatim dobiti podatke o tome spada li sirovina u ‘clean beauty’ definiciju ili ne.
Kozmetičke trendove vrijedi promatrati kritički. Industrija se brzo mijenja: novi sastojci, tehnologije i marketinški koncepti redovito dolaze u središte pozornosti, dok provjereni sastojci povremeno izađu iz mode. To ne znači da je stariji sastojak odjednom postao neučinkovit niti da je svaka nova alternativa automatski bolja. Važno je jesu li tvrdnje potkrijepljene odgovarajućim dokazima te ima li određeni sastojak smisla u konkretnoj formulaciji, koncentraciji i predviđenoj uporabi.
Slično je s pojmom ‘clean beauty’. Kozmetički proizvodi ne sadrže samo poznate aktivne sastojke poput retinola ili bakuchiola, nego i tehničke sastojke nužne za stabilnost, konzerviranje, teksturu i regulaciju pH, primjerice emulgatore, konzervanse i regulatore pH. Kada se neki sastojak opisuje kao ‘opasan’ ili ‘un-clean’, tvrdnju treba procijeniti prema dostupnim dokazima i konkretnim uvjetima uporabe, a ne samo prema marketinškoj oznaci. Tehnički potreban i zakonski dopušten sastojak nije automatski lošiji samo zato što se ne uklapa u određeni trend.
Kako se obraniti od nepotrebnog straha od ‘štetne kozmetike’?
Za svaki kozmetički proizvod koji se stavlja na tržište EU-a vrijede strogi zahtjevi sigurnosti. Uredba (EZ) br. 1223/2009 zahtijeva procjenu sigurnosti konkretnog proizvoda, propisuje zabranjene i ograničene tvari te pozitivne popise za određene kategorije, poput bojila, konzervansa i UV filtara. Potrebni podaci i ispitivanja ovise o proizvodu, formulaciji, predviđenoj uporabi i profilu rizika. Nijedan kozmetički proizvod ne može se jamčiti kao potpuno bez rizika za svaku osobu, ali proizvodi koji se stavljaju na tržište moraju ispunjavati primjenjive zahtjeve sigurnosti EU-a.
Stvaran problem na tom području sve više postaju kozmetički proizvodi kupljeni izvan EU-a od prodavatelja koji ne poštuju europska pravila – ali to je već tema za drugi put.
Bez obzira na to birate li skuplji proizvod s tvrdnjama da je prirodan, organski ili clean ili jednostavniji i povoljniji proizvod, cijena i marketinške oznake same po sebi ne određuju sigurnost ni kvalitetu. Važni su formulacija, regulatorna sukladnost, odgovarajuća procjena sigurnosti te prikladnost proizvoda za predviđenu uporabu i vašu kožu.
Niti znači da je vaša odabrana kozmetika lošije kvalitete – nerijetko čak i suprotno. Učinak kozmetike već dugo nije povezan s njezinom cijenom, a još manje s trendovima. Sve što doista vrijedi jest kako vaša koža reagira pri nanošenju kozmetičkog proizvoda i kako se pri uporabi osjećate.
Ako ste odabrali pogrešan proizvod, to vam može reći jedino vaša koža.
Biotehnološki dobiveni sastojci u kozmetici: Je li ‘laboratorijski proizvedena kozmetika’ i dalje prirodna?
Što su uopće ‘biotehnološki sastojci’ i zašto je važno razumjeti taj izraz?
Biotehnologija omogućuje izradu sastojaka koji su identični prirodnima, ali nisu dobiveni izravno iz prirodnog materijala (recimo, nisu istisnuti izravno iz biljke, nego su dobiveni laboratorijski. Posve su jednaki onima u prirodi, samo se dobivaju drukčije. To često otvara pitanje jesu li takvi sastojci i dalje “prirodni”.
Primjeri biotehnoloških sastojaka u kozmetici
Hijaluronska kiselina: Sintetizirana fermentacijom bakterija umjesto ekstrakcijom iz životinjskih tkiva. Način dobivanja znatno je jeftiniji i mnogo humaniji.
Bakuchiol: Prirodna alternativa retinolu koju je moguće proizvesti sintezom, a posljedica je manje opterećenje okoliša i bolja stabilnost sirovine.
Većina je biotehnoloških sastojaka doista održivija od tradicionalnih metoda dobivanja (npr. sprječava pretjerano iskorištavanje biljnih izvora), što znači da je takva kozmetika tehnički manje štetna za okoliš i moralno prihvatljivija. Nerijetko ide čak i ruku pod ruku s time da proizvod koji inače ne bi bio veganski tako postaje veganski.
Je li ‘prirodna kozmetika’ bez kemikalija? Što izraz kemikalije zapravo znači?
Istina o “kemikalijama” u prirodnoj kozmetici
Često nailazimo na tvrdnje da je određena kozmetika “bez kemikalija”, što je obmanjujuće jer sve su tvari kemikalije – i voda i vitamini. Izraz “kemikalija” je tehnički izraz, koji opisuje kemijski sastav svake tvari, a ne opisuje njezinu namjenu ni štetnost za čovjeka. Pravo pitanje koje si ljudi postavljaju kada žele doznati postoji li ‘kozmetika bez kemikalija’ zapravo je možemo li formulirati kozmetičke proizvode koji su posve bez sintetskih dodataka.
Glavni izazovi 100 % prirodne kozmetike
100 % prirodna kozmetika onako kako je zamišlja kupac koji nije dobro upoznat s pojmom praktički ne postoji. I dobro je tako, jer bi imala više negativnih nego pozitivnih učinaka.
Stabilnost proizvoda
Sastojci iz prirode koji nisu pročišćeni od alergena i primjesa niti nadzirani tijekom uzgoja i nastanka značili bi visok rizik od pojave alergija i iritacija. Jednako tako nisu prikladno konzervirani, što znači rast štetnih bakterija u proizvodu.
Mikrobiološka sigurnost
Bez odgovarajućih konzervansa proizvod bi postao leglo bakterija i plijesni, koje bi narušile prirodni bakterijski i kiselinski plašt kože.
Učinkovitost
Sintetski sastojci u nekim slučajevima daju bolje rezultate od prirodnih alternativa, upravo zbog svoje čistoće i odsutnosti primjesa.
Praktično je rješenje uporaba sastojaka koji su dopušteni u prirodnoj kozmetici, ali su laboratorijski nadzirani, te odabir minimalno obrađenih, ali stabilnih sastojaka, koji su jednaki onima prisutnima u prirodi. To prirodna kozmetika i uvažava, i to je dobro. Sirovine u prirodnoj kozmetici i dalje su kemikalije, i dalje laboratorijski nadzirane ili izrađene.
Što znači izraz ‘greenwashing’?
Greenwashing je marketinška taktikau kojoj tvrtke iskorištavaju popularnost prirodne i održive kozmetike, a da njihovi proizvodi zapravo ne odgovaraju tim standardima.
Ili standardima odgovaraju, ali iskorištavaju neupućenost kupaca u to što bi zelena kozmetika zapravo trebala značiti.
Znakovi greenwashinga u kozmetici često su nejasne oznakekoje zapravo ništa ne znače – “prirodno”, “zeleno” i “eko”, bez uporabe odgovarajućih certifikata. Postotak prirodnih sastojaka je minimalan – sadrži tek malen udio sirovina koje odgovaraju tim navodima (ili je glavna ‘prirodna sirovina’ voda), a promovira se kao potpuno prirodan.
Često je riječ i o pretjeranom isticanju jednog “zvjezdanog” sastojka – proizvod recimo sadrži malenu količinu popularnog sastojka (npr. arganovo ulje), a formulacija je inače uglavnom sintetska.
Prirodna je kozmetika iznimno popularna, ali definicije i standardi nisu uvijek jasni. Biotehnologija omogućuje održivu budućnost u kojoj prirodni i laboratorijski proizvedeni sastojci djeluju u sinergiji. Istodobno potrošači i tvrtke moraju paziti na greenwashing te zahtijevati transparentnost i kvalitetu pri odabiru kozmetičkih proizvoda.
Prije svega, „neprirodna” kozmetika nije automatski manje sigurna ni slabije kvalitete, kao što ni „prirodna” kozmetika nije automatski sigurnija ili bolja. Sigurnost i kvaliteta ovise o formulaciji, specifikacijama sirovina, kontroli proizvodnje, predviđenoj uporabi i procjeni sigurnosti konkretnog proizvoda, a ne samo o tome je li nešto označeno kao prirodno ili sintetičko.
