Šta zapravo znače izrazi ‘prirodna’ i ‘ekološka’ kozmetika?
U poplavi kozmetičkih proizvoda s oznakama “prirodno”, “ekološko” i “clean beauty” često se pojavljuje pitanje šta ti izrazi zapravo znače. Potrošači su sve osviješteniji i žele transparentnost pri informiranju o svojstvima kozmetičkih proizvoda koje biraju, ali na tržištu vlada zbrka zbog nedostatka jedinstvenih definicija u toj oblasti.
Ključne razlike između prirodne, ekološke i clean beauty kozmetike
Grubo rečeno, definicije možemo postaviti ovako:
Prirodna kozmetika
Sadrži sastojke prirodnog porijekla, dakle sirovine koje je moguće naći prisutne u biljkama i drugim prirodnim okruženjima. Sirovine su minimalno prerađene, dakle jednake onima iz okoliša. To pak ne znači nužno da su i ekološki uzgojene ili sasvim bez sintetskih dodataka. Isto tako ni ne znači da zaista potiču iz prirodnog materijala, dakle da su izvučene iz biljaka. Mogu biti napravljene u laboratorijskom okruženju, samo što su hemijski sasvim jednake onima koje bismo našli u prirodi.
Sam pojam ‘prirodna kozmetika’ može se upotrebljavati prilično slobodno – uopšteno ne postoji univerzalna definicija koja bi određivala koliki procjenat prirodnih sirovina proizvod treba sadržavati da bi se mogao opisivati kao proizvod prirodne kozmetike. Većina proizvoda u vrlo velikom udjelu (+60 % cijelog proizvoda) sadrži vodu, koja se, očekivano ili neočekivano, također kvalificira kao prirodna sirovina. A šta je s ostatkom?
Ekološka (organska) kozmetika
Koristi sastojke koji su uzgojeni bez pesticida i bez proizvoda genetski modificiranih organizama (GMO) i certificirani su od organizacija kao što su COSMOS, Ecocert ili USDA Organic.
Pojam je bolje određen – ekološka kozmetika, dakle, gleda kako su sirovine uzgojene. Kod ekološke kozmetike zaista je, dakle, riječ o sirovinama koje potiču iz prirode i nisu napravljene u laboratoriju. Pod kojim su uslovima uzgojene i ekstrahirane, određuju pojedini certifikati. Zato ima smisla upoznati se s uslovima za sticanje svakog certifikata, a u skladu s tim moguće je razumjeti kakve sirovine sadrži svaki ekološki proizvod.
Clean beauty
Fokusira se na sigurnost sastojaka i isključuje potencijalno štetne sirovine, bez obzira na to da li su navodno prirodnog ili sintetskog porijekla.
Na internetu postoje brojne baze podataka u koje možemo upisati pojedinu sirovinu (INCI naziv sirovine koji nalazimo na ambalaži svakog kozmetičkog proizvoda), a zatim saznati da li sirovina spada u ‘clean beauty’ definiciju ili ne.
Kozmetičke trendove treba posmatrati kritički. Industrija se brzo mijenja: novi sastojci, tehnologije i marketinški koncepti redovno dolaze u središte pažnje, dok provjereni sastojci povremeno izađu iz mode. To ne znači da je stariji sastojak odjednom postao neefikasan niti da je svaka nova alternativa automatski bolja. Važno je da li su tvrdnje potkrijepljene odgovarajućim dokazima i da li određeni sastojak ima smisla u konkretnoj formulaciji, koncentraciji i predviđenoj upotrebi.
Slično je s pojmom ‘clean beauty’. Kozmetički proizvodi ne sadrže samo poznate aktivne sastojke poput retinola ili bakuchiola, nego i tehničke sastojke neophodne za stabilnost, konzervisanje, teksturu i regulaciju pH, kao što su emulgatori, konzervansi i regulatori pH. Kada se neki sastojak opisuje kao ‘opasan’ ili ‘un-clean’, tvrdnju treba procijeniti prema dostupnim dokazima i konkretnim uslovima upotrebe, a ne samo prema marketinškoj oznaci. Tehnički potreban i zakonski dozvoljen sastojak nije automatski lošiji samo zato što se ne uklapa u određeni trend.
Kako se odbraniti od nepotrebnog straha od ‘štetne kozmetike’?
Za svaki kozmetički proizvod koji se stavlja na tržište EU važe strogi zahtjevi sigurnosti. Uredba (EZ) br. 1223/2009 zahtijeva procjenu sigurnosti konkretnog proizvoda, propisuje zabranjene i ograničene supstance i pozitivne liste za određene kategorije, kao što su boje, konzervansi i UV filteri. Potrebni podaci i ispitivanja zavise od proizvoda, formulacije, predviđene upotrebe i profila rizika. Nijedan kozmetički proizvod ne može se garantovati kao potpuno bez rizika za svaku osobu, ali proizvodi koji se stavljaju na tržište moraju ispunjavati primjenjive zahtjeve sigurnosti EU.
Stvaran problem u toj oblasti sve više postaju kozmetički proizvodi kupljeni izvan EU od prodavača koji ne poštuju evropska pravila – ali to je već tema za drugi put.
Bez obzira na to da li birate skuplji proizvod s tvrdnjama da je prirodan, organski ili clean ili jednostavniji i povoljniji proizvod, cijena i marketinške oznake same po sebi ne određuju sigurnost ni kvalitet. Važni su formulacija, regulatorna usklađenost, odgovarajuća procjena sigurnosti i prikladnost proizvoda za predviđenu upotrebu i vašu kožu.
To ne znači ni da je kozmetika koju ste odabrali lošijeg kvaliteta – nerijetko je čak suprotno. Učinak kozmetike već dugo nije povezan s njenom cijenom, a još manje s trendovima. Jedino što je zaista važno jeste kako vaša koža reaguje na kozmetički proizvod i kako se osjećate dok ga koristite.
Ako ste odabrali pogrešan proizvod, to vam može reći jedino vaša koža.
Biotehnološki dobiveni sastojci u kozmetici: Da li je ‘laboratorijski proizvedena kozmetika’ i dalje prirodna?
Šta su uopće ‘biotehnološki sastojci’ i zašto je važno razumjeti taj izraz?
Biotehnologija omogućava izradu sastojaka koji su identični prirodnima, ali nisu dobiveni direktno iz prirodnog materijala (recimo, nisu istisnuti direktno iz biljke, već su dobiveni laboratorijski. Sasvim su jednaki onima u prirodi, samo se dobivaju drugačije. To često otvara pitanje da li su takvi sastojci i dalje “prirodni”.
Primjeri biotehnoloških sastojaka u kozmetici
Hijaluronska kiselina: Sintetizirana fermentacijom bakterija umjesto ekstrakcijom iz životinjskih tkiva. Način dobivanja znatno je jeftiniji i mnogo humaniji.
Bakuchiol: Prirodna alternativa retinolu koju je moguće proizvesti sintezom, a posljedica je manje opterećenje okoliša i bolja stabilnost sirovine.
Većina biotehnoloških sastojaka je zaista održivija od tradicionalnih metoda dobivanja (npr. sprječava pretjerano iskorištavanje biljnih izvora), što znači da je takva kozmetika tehnički manje štetna za okoliš i moralno prihvatljivija. Nerijetko ide čak ruku pod ruku s tim da proizvod koji inače ne bi bio veganski tako postaje veganski.
Da li je ‘prirodna kozmetika’ bez hemikalija? Šta izraz hemikalije zapravo znači?
Istina o “hemikalijama” u prirodnoj kozmetici
Često nailazimo na tvrdnje da je određena kozmetika “bez hemikalija”, što je obmanjujuće jer sve su supstance hemikalije – i voda i vitamini. Izraz “hemikalija” je tehnički izraz, koji opisuje hemijski sastav svake supstance, a ne njenu namjenu ni štetnost za čovjeka. Pravo pitanje koje ljudi postavljaju kada žele saznati da li postoji ‘kozmetika bez hemikalija’ zapravo je da li možemo formulirati kozmetičke proizvode potpuno bez sintetskih dodataka.
Glavni izazovi 100 % prirodne kozmetike
100 % prirodna kozmetika onako kako je zamišlja kupac koji nije dobro upoznat s pojmom praktično ne postoji. I dobro je tako, jer bi imala više negativnih nego pozitivnih učinaka.
Stabilnost proizvoda
Sastojci iz prirode koji nisu prečišćeni od alergena i primjesa niti kontrolisani tokom uzgoja i nastanka značili bi visok rizik od pojave alergija i iritacija. Isto tako nisu adekvatno konzervirani, što znači rast štetnih bakterija u proizvodu.
Mikrobiološka sigurnost
Bez odgovarajućih konzervansa proizvod bi postao leglo bakterija i plijesni, koje bi narušile prirodni bakterijski i kiselinski plašt kože.
Efikasnost
Sintetski sastojci u nekim slučajevima daju bolje rezultate od prirodnih alternativa, upravo zbog svoje čistoće i odsustva primjesa.
Praktično rješenje je upotreba sastojaka koji su dozvoljeni u prirodnoj kozmetici, ali su laboratorijski kontrolisani, kao i odabir minimalno obrađenih, ali stabilnih sastojaka, koji su jednaki onima prisutnim u prirodi. To prirodna kozmetika i uvažava, i to je dobro. Sirovine u prirodnoj kozmetici i dalje su hemikalije, i dalje laboratorijski kontrolisane ili izrađene.
Šta znači izraz ‘greenwashing’?
Greenwashing je marketinška taktikau kojoj firme iskorištavaju popularnost prirodne i održive kozmetike, a da njihovi proizvodi zapravo ne odgovaraju tim standardima.
Ili odgovaraju standardima, ali koriste neupućenost kupaca u to šta bi zelena kozmetika zapravo trebala značiti.
Znakovi greenwashinga u kozmetici često su nejasne oznakekoje zapravo ništa ne znače – “prirodno”, “zeleno” i “eko”, bez upotrebe odgovarajućih certifikata. Procjenat prirodnih sastojaka je minimalan – sadrži tek mali udio sirovina koje odgovaraju tim navodima (ili je glavna ‘prirodna sirovina’ voda), a promovira se kao potpuno prirodan.
Često je riječ i o pretjeranom isticanju jednog “zvjezdanog” sastojka – proizvod, recimo, sadrži malu količinu popularnog sastojka (npr. arganovo ulje), a formulacija je inače uglavnom sintetska.
Prirodna kozmetika je izuzetno popularna, ali definicije i standardi nisu uvijek jasni. Biotehnologija omogućava održivu budućnost u kojoj prirodni i laboratorijski proizvedeni sastojci djeluju u sinergiji. Istovremeno, potrošači i firme moraju paziti na greenwashing i zahtijevati transparentnost i kvalitet pri odabiru kozmetičkih proizvoda.
Prije svega, „neprirodna” kozmetika nije automatski manje sigurna niti slabijeg kvaliteta, kao što ni „prirodna” kozmetika nije automatski sigurnija ili bolja. Sigurnost i kvalitet zavise od formulacije, specifikacija sirovina, kontrole proizvodnje, predviđene upotrebe i procjene sigurnosti konkretnog proizvoda, a ne samo od toga da li je nešto označeno kao prirodno ili sintetičko.
